Ključni pojmovi o vis. rezoluciji

koje bi trebao znati svaki audiofil

Želite li uskočiti u uzbudljiv (i ponekad teško shvatljiv) svijet zvuka visoke rezolucije? Postoji puno informacija o zvuku visoke rezolucije, no jezik koji se u njima rabi mogao bi se činiti kao juha od akronima i zbunjujućih pojmova.

Ne brinite se. Cilj tvrtke Sony jest naoružati vas znanjem o zvuku visoke rezolucije koje vam je potrebno da postanete stručnjak za zvuk i ostvarite najbolji mogući doživljaj glazbe.

Slijedi popis osnovnih pojmova povezanih sa zvukom visoke rezolucije koji se danas neprestano spominju među audiofilima i njihove definicije:

Zvuk visoke rezolucije:

Zvuk koji za kodiranje i reprodukciju glazbe upotrebljava veću brzinu uzorkovanja od CD-ova i mp3 formata. Karakterističan po nevjerojatno jasnoći i detaljima, zvuk visoke rezolucije oživljava vaše omiljene pjesme time što uspijeva zadržati više podataka od postupka konverzije originalne glazbe snimljene na mp3 datoteke. Formati datoteke za zvuk visoke rezolucije jesu WAV, DSD, ALAC, FLAC i AIFF.

DSD odnosno PCM:

Postoje dva glavna načina na koja se zvuk obrađuje/kodira u digitalno upotrebljive formate PCM i DSD. Ukratko, PCM-om je lakše upravljati, no DSD je glavni arhivski format koji se koristi u studijima za snimanje, a neki bi rekli da DSD pruža digitalne datoteke koje su najsličnije originalnom analognom izvoru. Slijede pojedinosti o svakome od njih:

DSD

Tehnologija Direct-Stream Digital upotrebljava kodiranje pulsno-kodnom modulacijom kako bi pohranila zvučne signale na digitalne medije za pohranu. Brzina uzorkovanja iznosi 2,8224 MHz ili 5,6448 MHz, što zapravo znači da ima 64 ili 128 puta brže uzorkovanje od uzorkovanja CD zvuka.

PCM:

pulsno-kodna modulacija jest tehnologija koja pretvara standardne audio signale u digitalne audio signale. Riječ je o standardnom obliku digitalnog zvuka u računalima i na CD-ovima. Amplituda signala uzorkuje se u jednolikim razmacima, a zatim se svaki uzorak ograničava na najbližu vrijednost nizom digitalnih koraka.

Gubitak:

Kompresija datoteka uz gubitak rezultira gubitkom podataka i kvalitete u odnosu na originalnu verziju i povezuje se s mp3 i AAC datotekama. Nastale datoteke zauzimaju manje prostora od originalne verzije, no nauštrb kvalitete.

Bez gubitaka:

kompresija bez gubitaka omogućuje gotovo savršenu rekonstrukciju originalnih podataka iz komprimiranih podataka putem određene klase algoritama. Datoteke podataka bez gubitaka u pravilu su veće od datoteka s gubicima, no kvaliteta zvuka primjetno je bolja. Primjeri formata takvih podatkovnih datoteka jesu FLAC i Apple Lossless.

Nekomprimiran:

nekomprimiran zvuk upravo je ono što čujete: originalni podaci koji nisu komprimirani. Općenito govoreći, najkvalitetniji zvuk dobiva se iz nekomprimiranih audio datoteka kao što su WAV i AIFF. Nedostaci nekomprimiranog zvuka jesu zauzimanje velike količine prostora i širina frekvencijskog pojasa potrebna za otvaranje i reprodukciju tih datoteka.

kHz/bit:

Ovo je standardna oznaka brzine uzorkovanja po dubini bitova.

Broj kiloherca (kHz)

označava brzinu uzorkovanja, odnosno koliko je puta u sekundi zvuk uzorkovan. Stoga, što je broj kHZ veći, to je kvaliteta zvuka bolja.

Dubina bitova

označava broj bitova (ili količinu podataka) u svakom uzorku. Dubina bitova jednaka je rezoluciji svakog uzorka. Što je dubina bitova veća, to je kvaliteta zvuka bolja.

Sada kada ste naoružani novim vokabularom o zvuku visoke rezolucije, zaustavite se na trenutak i provjerite te pojmove u stvarnom životu.

Poslušajte pjesmu kristalnog jasnog zvuka visoke rezolucije na vrhunskim stereo slušalicama MDR-1A/B koje podržavaju tehnologiju visoke rezolucije.

Uživajte u prednostima DSD-a koji se može reproducirati na digitalnom glazbenom reproduktori Walkman® od 64 GB koji podržava zvuk visoke rezolucije.

Sve svoje omiljene pjesme možete pronaći u zvuku visoke rezolucije.